2012-01-11

DŽEJN OSTIN


     Džejn Ostin (Stiventon, 16. decembar 1775. - Vinčester, 18. jul 1817.) je bila zapažena britanska književnica. Njeni pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinilo ju je jednom od najznačajnijih književnica njenog doba.

     Džejn Ostin (Jane Austen) je rođena kao ćerka Džordža Ostina (George Austen, 1731-1805) i Kasandre Ostin (Cassandra Austen, rođena kao Leigh; 1739-1827). Tu je provela veći deo života i nikada se nije udavala. Imala je šestoro braće i stariju sestru Kasandru sa kojom je bila jako bliska. Jedini portret Džejn Ostin je loše obojena skica njene sestre koja se nalazi u Londonu. Njena braća Fransis i Čarls otišli su na more i postali admirali. Osnovno obrazovanje je dobila 1783. godine, prvo u Oksfordu, pa u Sautemptonu. Od 1785. do 1786. godine bila je u školi za devojke u Redingu. Džejn Ostin je dobila obrazovanje veće od normalnog koje su dobijale tadašnje devojke, pa se već rano posvetila pisanju i prvu priču objavila je već 1789. godine.


     Džejnin život je bio relativno dosadan, bez nekih posebnih događanja. Godine 1801. njena porodica se preselila u Bat, što je bila scena mnogih njenih dela (iako je Džejn Ostin, kao i njen lik Anne Elliot "ustrajala u nenaklonosti prema Batu"). Godine 1802. Džejn dobija bračnu ponudu od bogatog ali i "krupnog i nazgrapnog" čoveka pod imenom Haris Big-Vider koji je bio šest godina mlađi od nje. Takav brak bi joj osigurao budućnost i oslobodio je epiteta "usedelice" koja se mora osloniti na svoju porodicu. Džejn je pristala, ali se uskoro predomislila pošto nije volela svog budućeg supruga. "Sve se može izdržati i istrpeti, ali brak bez ljubavi ne", napisala je u pismu nećaku. Posle smrti oca 1805. godine, Džejn, njena majka i sestra preselile su se u Sautempton kod brata Fransisa i njegove porodice gde su živeli četiri godine, dok se nisu 1809. preselili u Čoton gde su jedno vreme živeli na imanju njenog brata. Ta kuća je danas muzej i otvorena je za javnost.


     U Čotonu je Džejn mirno živela sa svojom porodicom. Godine 1816. njeno zdravlje se narušilo. Danas se misli da je imala Adisonovu bolest čiji je uzrok tada bio nepoznat. Bolest se povremeno smirivala da bi se konačno 1817. pogoršala u toj meri da je Džejn morala otputovati u Vinčester. Tu je i umrla dva meseca kasnije (18. jula 1817.) i pokopana je u Vinčesterskoj katedrali.


     Pošto je bila odana savremenoj konvenciji za književnice, Džejn je svoja dela izdavala anonimno. Njena dela doživela su znatan uspeh, ali njena anonimnost ju je udaljavala iz važnih literarnih krugova. Iako su sva njena dela bila ljubavni romani, pisani pod uticajem romantizma u engleskoj književnosti, Džejn nije bila romantičar. Snažne emocije uglavnom donose opasnost u romanima Džejn Ostin i mlada devojka koja vežba suzdržanost pre će naći sreću od one koja beži sa svojim voljenim. Njena dela bila su sličnija delima književnika kao što su Dejvid Hjum i Džon Lok nego delima njenih savremenika kao što su Lord Bajron i Vilijam Vordsvort. Među njenim najjačim inspiracijama smatraju se Samjuel Džonson, Vilijam Kuper, Samjuel Ričardson, Džordž Krab i Fani Barni.


     Njen posmrtno objavljen roman Nortangerska opatija je satira na gotičke romane En Radklif, ali je Džejn najpoznatija po svojim ranijim delima koja su najčešće bila u formi društveno kritičkih komedija karaktera. Ta dela, a posebno Ema, često su citirana zbog savršenosti forme, dok današnji kritičari pokušavaju pronaći nova značenja u Džejninim oštroumnim komentarima o bezizlaznom životu čednih neudatih žena sa kraja 18. i početka 19. veka. U vreme izdavanja, njena dela su naišla na prilično mlak prijem, ali je ser Volter Skot ipak pohvalio njene radove: "Ta mlada dama ima dara za opisivanje međuodnosa osećanja i likova iz običnog života što je za mene nešto najlepše sa čim sam se do sada upoznao."


     Džejn Ostin je stekla i poštovanje i divljenje Tomasa Babingtona Makolija (koji je smatrao da nigde ne postoji takva savršenost romaneskne kompozicije kao kod Ostinove), Sidnija Smita, Samjuela Tejlora Kolridža, Roberta Saudija i Edvarda Ficdžeralda. I danas, više od sto godina posle smrti, Džejn Ostin je izuzetno cenjena kao romanopisac. Literarni teoretičari 20. veka uvrstili su je na spisak najvećih literarnih stvaralaca koji su pisali na engleskom jeziku, poredeći je čak sa jednim Šekspirom.


     Triling je u eseju o Mansfild parku napisao: "Upravo je Džejn Ostin bila prva koja je opisala nesvakidašnju novu osobnost i kulturu u kojoj ta osobnost postoji. Nikada pre moral nije predstavljen na takav način niti je iko ranije na makar sličan način razotkrio njegovu kompleksnost, zamršenost i zamornost. Hegel govori o "sekularizaciji spiritualnog" kao glavnoj karakteristici moderne epohe, a Džejn Ostin je prva koja nam govori šta se pod time podrazumeva. Ona je prva književnica koja smatra da društvo, odnosno opšta kultura, ima značajnu ulogu u moralnom životu, uvodeći u opticaj pojmove kao što su "iskrenost" i "grubost" do čijeg smisla ranija društva nikad nisu u potpunosti doprla i koji su toliko suptilni da se opiru definisanju i toliko moćni da se niko ne može odupreti njihovom uplivu. Ona je prva koja je postala svesna straha koja upravlja našim moralnim svetom, sveprisutnog anonimnog zakona kojem odgovaramo, neodoljive potrebe da prikažemo čistotu naše sekularizovane spiritualnosti čija su nepoznata i neispitana mesta brojnija i nejasnija od onih u religioznoj spiritualnosti, da bi se zapitala nad našim životima i postupcima.


     Bilo je i negativnih kritika njenog rada, a njeni kritičari su u svojoj oštrini išli čak dotle da su joj prigovarali manjak uzvišenosti i emocionalnosti, a Šarlota Bronte je ograničenu tematiku njenih dela komentarisala ovako: "Ni toplina ili entuzijazam, ni energičnost, ni snaga ni iskrenost - nisu potrebni kod prikaza ovih dela: takve epitete autorka bi primila sa dobro uvežbanim podsmehom i blago bi ih odbacila kao "outré" ili ekstravagantne. Ona začuđujuće dobro ocrtava život prefinjenih engleskih dama i to izuzetno verno i precizno. Ona ne uzbuđuje čitaoce strastvenošću i ne uznemirava ih dubokoumnošću. Strast joj je potpuno strana. Ona odbija i da se upozna sa tim plahovitim sestrinstvom. Ona vrlo rado opisuje sve ono što izgleda živahno, što povlađuje pričom i što je podložno promenama... ali sve što nadire snažno i punom jačinom, iako skriveno, sve što ubrzava krvotok i puls, sve nevidljive delove životne pozornice i sve osećajne mete smrti - sve to ne postoji za gospođicu Ostin. Džejn Ostin je bila jedna savršeno senzibilna dama sa jedne strane, ali nesavršena i neosećajna (ne bezosećajna) žena sa druge strane, i ako je ova tvrdnja jeres – ja sam tu bespomoćna!".


     Mark Tven je bio još žešći: "Džejn Ostin? Ja ću ići toliko daleko i reći ću da je svaka biblioteka koja nema nijednu knjigu Džejn Ostin - dobra biblioteka, pa makar bila bez ijedne druge knjige!"


     Literalna snaga Džejn Ostin leži u njenoj sposobnosti veštog ocrtavanja likova, posebno žena, delikatnim i nežnim potezima kojima se opisuju svakodnevni događaji iz života srednje i više klase odakle uglavnom potiču njeni junaci. Njeni likovi, naoko obični, oslikani su precizno i sigurnim potezima i sa takvim smislom za detalj da njihove individualnosti ostaju netaknute bez obzira na daljnji razvoj priče i zapleta i u potpunosti su pošteđeni upliva piščeve vlastite osobnosti. Njen pogled na život je upravo genijalan, uz snažan dodatak nežne ali oštroumne ironije.


     Mnogi savremeni čitaoci će za njen literarni univerzum, u kojem je primarni cilj njenih junaka dobro se udati ili oženiti, reći da je neslobodan i neprijatan. U njeno vreme mogućnosti su bile ograničene tako da su i muškarci i žene stupali u brak isključivo iz finansijskih razloga. Ženski pisci su se uglavnom zadržavali na uzanom polju romantičarskog žanra. Uspeh i popularnost njenih dela velikim delom je posledica njene sposobnosti da vešto inkorporiše svoje opservacije o čovekovim psihičkim stanjima u uverljivu ljubavnu priču. Napetost u njenim romanima uglavnom se zasniva na suprotstavljenim finansijskim potrebama njenih junaka i nekim drugim ciljevima: ljubavi, prijateljstvu i moralu.


     Danas se dela Džejn Ostin smatraju važnim delovima celokupnog korpusa engleske književnosti i čest su predmet naučne i kritičke obrade. Njeni romani se vrlo često, zabave radi, čitaju i van naučnih krugova.


     Posle njene smrti objavljeni su neki nedovršeni romani i manje značajni radovi, uključujući tu i njene "Rane radove" (zapisane u tri sveščice u periodu od 1787. do 1793). Roman Razum i osećajnost se smatra vrlo bitnim delom koje naučnicima omogućava detaljno proučavanje ondašnjeg društva.


     Danas postoje dva muzeja posvećena Džejn Ostin. "The Jane Austen Centre" u Batu smešten je u "Georgian House" u ulici Gej, nekoliko kućnih brojeva niže od broja 25 na kojem je Ostinova živela 1805. godine. "The Jane Austen's House Museum" smešten je u Čotonu (Hempšir) gde je Ostinova živela od 1809. do 1817. godine.

     U popularnoj kulturi dela Džejn Ostin često su ekranizovana kao filmovi i televizijske serije, sa različitim stepenom vernosti originalnom delu. Gordost i predrasuda je sa šest filmskih adaptacija postalo njeno najčešće ekranizovano delo, a poslednja verzija bila je ona iz 2005. reditelja Džoa Rajta gde su glumili Kira Najtli, Donald Saderlend, Metju Mekfadjen i Džudi Denč, a poznata je i bolivudska adaptacija sa nazivom Bride and Prejudice ili u prevodu "Nevesta i predrasuda" iz 2004. godine. Pre toga bilo je pet BBC-jevih televizijskih serija, a najpoznatija je bila sa Kolinom Fertom i Dženifer Ili iz 1995. godine. Likovi u filmu Dnevnik Bridžet Džons iz 2001. inspirisani su likovima iz romana.


     Ema je pretočena u film pet puta: 1932. sa Mari Dresler i Džin Hersholt, 1972. snima se televizijska verzija, 1995. tinejdžerski Clueless, 1996. film sa Gvinet Paltrou i Džeremijem Nortamom, a postoji i televizijski film iz 1996. sa Kejt Bekinsejl.


     Razum i osećajnost je ekranizovan četiri puta ukljućujući i verziju Anga Lija iz 1995. sa Kejt Vinslet i Emom Tompson koji je dobio Oskara za najbolje adaptirani scenario. 


     Pod tuđim uticajem je adaptiran dva puta za televizuju, ali priprema se još jedan film pod istim naslovom. 


     Mensfild Park i Nortangerska opatija su takođe ekranizovani. Džejn Ostin na Menhetnu (1980.) je film koju govori o dve rivalske filmske kompanije koje žele snimiti film po jedinoj dovršenoj drami Džejn Ostin, Unuk ser Čarlsa (naslovljenoj po istoimenom romanu Samjuela Ričardsona) koja je otkrivena iste godine kada je snimljen i film.


     Godine 2007. snimljen je film o životu Džejn Ostin pod nazivom Priča o Džejn Ostin (Becoming Jane) sa mladom američkom glumicom En Hadavej u ulozi književnice i Džejmsom MekAvojem u ulozi Tomasa Lefroja, navodne Džejnine ljubavi.


PONOS I PREDRASUDE
Pride and Prejudice (1940) 
Director: Robert Z. Leonard
Cast: Greer Garson [Elizabeth Bennet], Laurence Olivier [Mr. Darcy], Maureen O'Sullivan [Jane Bennet], Edward Ashley [Mr. Wickham], Marten Lamont [Mr. Denny], E.E. Clive [Sir William Lucas], Marjorie Wood [Lady Lucas], May Beatty [Mrs. Philips], Ann Rutherford [Lydia Bennet], Marsha Hunt [Mary Bennet], Heather Angel [Kitty Bennet]
Plot: Mr. and Mrs. Bennet have five unmarried daughters, and Mrs. Bennet is especially eager to find suitable husbands for them. When the rich single gentlemen Mr. Bingley and Mr. Darcy come to live nearby, the Bennets have high hopes. But pride, prejudice, and misunderstandings all combine to complicate their relationships and to make happiness difficult. [118 min]
 
 
 
 
 
 
 
 
PONOS I PREDRASUDE
Pride and Prejudice (1980) 

Director: Cyril Coke (5 episodes, 1980)
Cast: Elizabeth Garvie [Elizabeth Bennet], David Rintoul [Mr. Fitzwilliam Darcy], Sabina Franklyn [Jane Bennet], Clare Higgins [Kitty Bennet], Priscilla Morgan [Mrs. Bennet], Natalie Ogle [Lydia Bennet], Tessa Peake-Jones [Mary Bennet], Moray Watson [Mr. Bennet], Osmund Bullock [Mr. Bingley], Edward Arthur [Mr. Hurst]
Plot: Mrs. Bennet is determined to find husbands for her five daughters. The arrival of a new wealthy neighbor seems like the answer to her predicament. But while eldest daughter Jane catches Mr. Bingley's eye, middle child Mary has her nose stuck in a book, and youngest girls, Kitty and Lydia, chase after officers in uniform; Elizabeth, the willful, intelligent, and opinionated second daughter, is snubbed by haughty gentleman Mr. Darcy... In this class-minded society, can love triumph over pride and prejudice? [265 min]
 
 
 
 
 
 
 
  
PONOS I PREDRASUDE
Pride and Prejudice (1995) 

Director: Simon Langton (6 episodes, 1995)
Cast: Jennifer Ehle [Elizabeth Bennet], Colin Firth [Mr. Darcy], Susannah Harker [Jane Bennet], Julia Sawalha [Lydia Bennet], Alison Steadman [Mrs. Bennet], Benjamin Whitrow [Mr. Bennet], 
Crispin Bonham-Carter [Mr. Bingley], Polly Maberly [Kitty Bennet], Lucy Briers [Mary Bennet], Anna Chancellor [Miss Bingley]
Plot: Jane Austen's classic novel about the prejudice that occurred between the 19th century classes and the pride which would keep lovers apart. [300 min]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
PONOS I PREDRASUDE
Pride and Prejudice (2005) 

Director: Joe Wright
Cast: Keira Knightley [Elizabeth Bennet], Matthew Macfadyen [Mr. Darcy], Rosamund Pike [Jane Bennet], Talulah Riley [Mary Bennet], Jena Malone [Lydia Bennet], Carey Mulligan [Kitty Bennet], Donald Sutherland [Mr. Bennet], Brenda Blethyn [Mrs. Bennet], Claudie Blakley [Charlotte Lucas], Sylvester Morand [Sir William Lucas], Simon Woods [Mr. Bingley]
Plot: The story is based on Jane Austen's novel about five sisters - Jane, Elizabeth, Mary, Kitty and Lydia Bennet - in Georgian England. Their lives are turned upside down when a wealthy young man (Mr. Bingley) and his best friend (Mr. Darcy) arrive in their neighborhood. Sparks fly when spirited Elizabeth Bennett meets single, rich, and proud Mr. Darcy. But Mr. Darcy reluctantly finds himself falling in love with a woman beneath his class. Can each overcome their own pride and prejudice? [127 min]
 
 
 
 
 
 
 
 


2012-01-02

EN BRONTE

     En Bronte (Anne Brontë) je rođena u selu Tornton, 17. januara 1820. godine. Umrla je u Skarboru, 28. maja 1849. godine. Britanska je književnica i pesnikinja, najmlađa iz literarne porodice Bronte.
  
     En je rođena u selu Tornton, u pokrajini Jorkšir, kao najmlađa i zadnja od šestoro dece 17. januara 1820. godine. Njena majka Marija Branvel Bronte preminula je od raka 1821. godine, godinu dana nakon što se njena porodica preselila u Havort. Dok je bila dete njene dve najstarije sestre Marija i Elizabet preminule su od tuberkuloze i nakon toga mnogo je pisano o tome kako su tragični događaji uticali na njen i život njenih sestara Šarlot i Emili i kako su ti događaji uticali na njihovo pisanje. Enine pesme izdane su, zajedno sa pesmama njenih sestara 1846. godine pod pseudonimom "Acton Bell".


     Kratko nakon smrti njenog brata Branvela i sestre Emili na zimu 1848. godine i En je umrla u Skarboru 28. maja 1849. godine. Sahranjena je u dvorištu Sv. Meri.